Frankovka

Neka istraživanja ukazuju da Frankovka ima dva centra podrijetla: Hrvatska i područje Franken u Njemačkoj. Osim u Hrvatskoj danas se dosta uzgaja u Austriji i vrlo malo u sjevernoj Italiji.

Mladi izboj: vršak otvoren, proširen, zelen; vršni listići su otvoreni, zeleni, malo paučinasti.

List: velik, trodijelan sa slabo izraženim sinusima; lice tamno zeleno, naličje svjetlije, malo obraslo dlačicama, zupci su veliki, široki i tupi.

Grozd: srednji, veliki vrlo velik, piramidalan ili čunjast; krila su slabo izražena, vrh grozda zaokrenut u stranu. Bobica srednje velika, okrugla: kožica je dosta debela i čvrsta, tamnomodre boje. Meso je sočno, sok je neutralnog okusa, s manjim sadržajem šećera, izražene kiseline.

Agrobiološka svojstva: Frankovka je bujna sorta, kretanje vegetacije je kasnije. Mladica je jaka duga s dugim internodijima. Prikladna je za uzgajanje u različitim uvjetima tla i položaja. Na nižim položajima vino je lagano slabo obojeno. Na obrončastim povišenim položajima uz dobar prirod daje vino vrlo dobre kakvoće.

Uzgojni oblik i rezidba: Prikladna je sorta za različite sisteme povišenih i visokih uzgoja veće ekspanzije, može se primijeniti kratka ili mješovita rezidba. Radi bolje kvalitete opterećenje treba uskladiti prema uvjetima tla i klime.

Rodnost: Rodnost je velika i redovita.

Berba: Dozrijeva u III razdoblju.

Otpornost na bolesti: Nije posebno osjetljiva na gljivične bolesti.