Naši vinogradi

Smješteni su na potezu između Zmajevca i Batine u neposrednoj blizini Dunava. To je područje daleko od svake industrije s mikroklimom idealnom za proizvodnju visoko kvalitetnog grožđa kontinentalnih kultivara.
Poznato je da se još u vrijeme starog Rima na ovim područjima uzgajala vinova loza.

Uz vlastitu mehanizaciju, stručne i marljive zaposlenke tvrtka Kronos d.o.o. nastoji osigurati već u prvim godinama proizvodnje istaknuto mjesto među priznatim baranjskim vinarima, prateći europske i svjetske trendove.

Sorta	Površina	Broj trsova
Sauvignon bijeli	2,30 Ha	15.950
Cabernet sauvignon	2,24 Ha	12.750
Rizling Rajnski	1,75 Ha	12.000
Graševina (Talijanski rizling)	0,97 Ha	6.500
Chardonnay	2,37 Ha	15.100
Pinot bijeli	0,92 Ha	6.600
Pinot sivi	0,92 Ha	6.600
Pinot crni	2,81 Ha	15.800
Traminac	0,74 Ha	5.000
Frankovka	1,00 Ha	5.000
Alicante bouchet	0,11 Ha	800
Ukupno	16,13 Ha	102.100

Regija i klima

Regija
Vinogradi su smješteni na lesnim obroncima Banske kose (Baranjska planina, Banovo brdo) na kojima postoji vrlo izraženo mikroklimatsko djelovanje rijeke Dunav koja teče u neposrednoj blizini.
Prosječna nadmorska visina na kojoj su zasađeni vinogradi je 180 metara. Tlo je prašinasto, sastavljeno od kremena i glinenca, žućkasto, praporno, propusno i kao takvo pogodno za uzgoj vinove loze.
Navodno je nastalo taloženjem pustinjskog pijeska kojeg su vjetrovi donosili do prije 10.000 godina iz Afrike u ovo područje.
Zbog svojeg sastava ovo tlo je izrazito podložno erozivnom djelovanju oborinskih voda.

Klima
Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu.
Po prosječnoj godišnjoj količini oborina (642 mm) ubraja se među najsuše dijelove Hrvatske.
Prosječna godišnja temperatura iznosi 10,7 °C. Na području Baranje najčešće puše sjeverozapadni vjetar. Srednje siječanjske temperature zraka kreću se između –2 i 0 ºC, a srpanjske od 18 do 22 ºC.
Padaline su dosta ravnomjerno raspoređene tijekom godine, s proljetnim i jesenskim maksimumom. Početkom ljeta i u proljeće padaline su konvekcijske, a jesenski maksimum je vezan uz prolaz ciklona. Snijeg se zadržava različito dugo na tlu, najčešće do 40 dana godišnje. Posljednjih godina, na žalost, svjedoci smo značajnim odstupanjima od ovih ustaljenih klimatskih obilježja.

Sauvignon

Sorta je podrijetlom iz područja Gironde u Francuskoj, ali se proširila više ili manje po cijelom svijetu.

Opis: Sorta je smjesa različitih biotipova koji se međusobno razlikuju po veličini grozda, a naročito po sadržaju aromatskih tvari u grožđu.

Mladi izboj: vršak je otvoren, širok, bjelkast, vršni listići su rastvoreni i pamučasti na naličju.

List: srednje velik, peterodijelan; plojka jako valovita, naličje je gusto obraslo dlačicama.

Grozd: srednji ili mali, slabo konusan ili cilindričan, često s jednim krilom, zbijen; bobica je srednje velika, okrugla, žutozelene boje; kožica je srednje čvrsta; meso dosta čvrsto, slatko, aromatično.

Agrobiološka svojstva: Trs je bujan, kretanje vegetacije je u ranije srednje doba; mladice gusto zbijene, kratkih internodija s jakim razvojem zaperaka. Sorta je prikladna za različita tla, ako nisu previše plodna i vlažna, niti s velikim sadržajem vapna na kojima se pojavljuje kloroza. Traži dobre položaje i ekspozicije i dosta suhu i toplu klimu.

Uzgojni oblik: Sorta je prikladna za različite uzgojne oblike, traži relativno manje razmake sadnje, a najbolje odgovara srednji i dugi rez rodnog drva i dosta veliko opterećenje rodnim pupovima. Zbog bujnosti traži izvjesne pravovremene zahvate rezidbe u zeleno, prikladno vezanje radi dobrog smještaja mladica, što se može obaviti ručno ili strojevima.

Rodnost: Rodnost nije velika, ali je redovita, ako se održi dobra ravnoteža vegetacije pomoću odgovarajuće ljetne rezidbe.

Berba: Dozrijevanje je dosta rano. Strojna berba je dosta otežana. Zbog organoleptičkih komponenti i aromatskih tvari koje daju najveću vrijednost ovoj sorti preporuča se ručna berba, jer se tako izbjegava oštećivanje bobica u vinogradu kada se ona vrši pomoću strojeva.

Otpornost na bolesti: Osrednje je osjetljiva na gljivične bolesti, naročito na botritis. Više je osjetljiva na štetnike koji se zadržavaju u gustoj vegetaciji trsa zbog čega zahtijeva pravovremene zahvate rezidbe rezidbe u zeleno.

Svojstva: vina jako ovise o položaju vinograda i o godini. O dobrom godištu vino je svijetlo, žuto-zelenkasto, a kasne berbe su zlatno žute boje. Za sauvignon se često kaže da miriše ili na bazgu ili na travu. U okusu je to vino puno, svježe. Suhi sauvignon najbolji je kao mlado vino, a kasne berbe s ostatkom neprevrela šećera mogu se čuvati i do četiri godine.

Cabernet Sauvignon

Francuskog je podrijetla, iz zone Bordeaux-a. Raširen je u cijelom svijetu u uvjetima umjereno tople klime.

Opis: Sorta je dosta homogena, a razlike se odnose na oblik grozda i svojstva vina.

Mladi izboj: vršak raširen, vunast, žuto-zeleno-bjelkast sa izraženim crvenkastim preljevom; vršni listići su zatvoreni, vunasti.

List: srednje velik, peterokutni, peterodijelan sa zatvorenim sinusima i preklopljenim vrhovima, neobrastao.

Grozd: srednji ili malen, često s jednim izraženim krilom, srednje zbijen; bobica srednja, okrugla; kožica modro-ljubičaste boje, čvrsta; meso malo čvršće sa slabim izraženim okusom na zeleno.

Agrobiološka svojstva: Trs je srednje bujan, kretanje vegetacije je srednje ili kasnije, mladice vitke sa internodijuma srednjim ili kratkim. Prikladan je za područja umjerene klime, dosta suha i aerirana. Na sjeveru zahtjeva položaje dobre ekspozicije na brežuljcima ili ilovasto-šljunkovita propusna tla na nižim položajima. Nisu dobra vrlo plodna i vlažna tla u kojima je dozrijevanje drva ove sorte vrlo slabo.

Uzgoj i rezidba: Sorta je prikladna za razne sisteme uzgoja i rezidbe koji odgovaraju ekološkim uvjetima u kojima se uzgaja. U sjevernim krajevima rezidba mora biti srednje do umjereno duga, a u južnim krajevima srednja i kratka. Važna je rezidba u zeleno radi održavanja dobre ravnoteže između razvoja vegetacije i rodnosti. Važno je postići dobar raspored mladica pomoću vezanja što se može vršiti ručno ili pomoću strojeva.

Rodnost: Srednja i redovita. Berba Cabernet Sauvignon je sorta srednje epohe dozrijevanja. Mehanizirana berba može na sjeveru biti otežana jer se tamo uzgaja uz žičanu armaturu (contro-spalliera), dok u središnjim i južnim krajevima mogu se primijeniti i razni slobodni uzgojni oblici na kojima je strojna berba lako izvediva.

Otpornost na bolesti: Normalna, donekle osjetljiva na sušenje peteljkovine zbog čega treba kontrolirati odnos K/Mg u tlu. Također može oboljeti od bolesti provodnih snopova zbog slabijeg dozrijevanja drva.

Svojstva: zbog tamnoplave kožice svojih malenih bobica, cabernet sauvignon daje vino tamne crvene boje. Cabernet sauvignon ima divan i jako izraženi sortni miris koji može podsjećati i na crni ribiz. U okusu, koji je tipičan i prepoznatljiv, vino je puno, suho, izuzetno harmonično kad sazrije. Nije preopterećeno alkoholom. Cabenet sauvignon je jedna od najplemenitijih sorti, a zacijelo najcijenjenija crna sorta na svijetu. Odlične rezultate daje nakon određenog vremene u barriqueu. U bordoškoj regiji (Medoc) cabernet sauvignon se često miješa s cabernet francom i s merlotom. Mješavina nastaje po tajnom receptu svakog podrumara, a nakon što je svaki mošt zasebno provrio.

Rizling Rajnski

Sorta je podrijetla iz područja Rajne, a dosta se raširila u zemljama sjeverne i srednje Europe.

Opis: Sorta je dosta homogena, razlika između tipova odnose se na veličinu grozda i organoleptička svojstva proizvoda.

Mladi izboj: vršak je otvoren, vunast, bjelkast, vršni listići su otvoreni i bjelkasti.

List: srednje velik, okruglast i skoro cijeli; plojka debela, valovita, tamno zelena, nervi su na osnovi crveno-ljubičasti.

Grozd: malen, zbijen, tup; bobica srednja ili mala, okrugla, jantarno žute boje; kožica čvrsta; meso sočno, okus umjereno aromatičan.

Agrobiološka svojstva: Sorta je dosta bujna, kretanje vegetacije u srednje doba; mladica je debela, jaka, vegetacija je često iznad optimalne i može izazvati rehuljavost. Traži brežuljkaste prozračne položaje, dobru ekspoziciju i lagana tla.

Uzgojni oblik i rezidba: Dosta je prikladna za sisteme uzgoja umjereno veće ekspanzije i za umjereno dugu rezidbu.

Rodnost: Rodnost je srednja, dosta redovita, ali sorta je sklona osipanju i rehuljavosti.

Berba: Dozrijeva u srednjoj epohi. Mehanizirana berba je otežana.

Otpornost na bolesti: U nepovoljnim uvjetima sorta je sklona rehuljanju, zahtijeva dobre položaje zbog sigurnosti od bortitisa.

Svojstva: rizling redovne berbe je žuto žuto-zelenkaste boje. U sjevernijim krajevima izraženija je zelenkasta, a u južnijim žućkasta komponenta. Predikatna vina su zlatno-žuta. Bouquet rajnskog rizlinga često se i rado uspoređuje s mirisom marelice, breskve, pa čak i nekih vrsta ruža, ali bolje je ne uspoređivati njegov bouquet s drugim mirisima, zato što je on karakterističan i osebujan sam za sebe. U okusu je rajnski rizling divan, harmoničan, s idealnim odnosom šećera i kiselina, koje su u tome vinu uvijek negdje bar oko 7 g/l.

Graševina

Graševina je najrasprostranjenija vinska sorta u Hrvatskoj koja se kod nas još naziva grašica ili talijanski rizling, u Sloveniji laški rizling, u zemljama njemačkog govornog područja welsch riesling, u Italiji riesling italico, u mađarskoj olaszrizling, u češkoj rizling vlasšky.

Donedavno se unas prodavala pod komercijalnim imenima rizling uz oznaku područja na kojem je proizvedena, npr. Daruvarski rizling, no to je zakonom zabranjeno jer rizling može biti samo rajnski, a graševina i rajnski rizling botanički nemaju nikakve veze.

Pridjev laški u mnogim se narodima koristio kao naziv za druge narode (unas npr. Vlaški), a kod starih Rimljana za sva područja koja nisu bila rimska.

Oko podrijetla graševine još se uvijek dvoji: neki ampelografi tvrde kako joj je domovina Francuska, ali nisu se dogovorili je li riječ o Champagnei ili Alsaceu, dok drugi govore kako dolazi iz austrijskog dijela Štajerske. Unatoč nazivu talijanski rizling, sigurno ne dolazi iz Italije već je riječ samo o netočnom prijevodu pojma welsch riesling s njemačkog jezika.

Danas se najviše uzgaja u Hrvatskoj i Sloveniji gdje su optimalni klimatski uvjeti za sortu pa u dobrim godinama daje iznimno kvalitetna vina, a pogodna je za proizvodnju predikatnih vina, kao i za arhiviranje.

U Hrvatskoj se uzgaja gotovo u svim kontinentalnim vinogorjima, a u pravilu daleko najbolje graševine dolaze s kutjevačkog područja, no u sušnim i vrućim godinama poput 2003. iznimne su kvalitete i graševine iz vinogorja sjeverozapadne Hrvatske poput Plešivice. U dobrim godinama graševina s dobrog položaja podsjeća na svježu sočnu jabuku.

Grožđe kasno zrije, berbe su obično u drugoj polovici listopada, a mlado vino ima prekrasnu svijetlu žuto-zelenkastu boju, dok kod odležanijih graševina prevladavaju žuti tonovi Rizling je zajednička riječ u imenu dviju sorata; rizlinga rajnskog i rizlinga talijanskog. Naš naziv za rizling je graševina, međutim tu se najčešće misli na znatno raspostranjeniji rizling talijanski (graševina ili u nekim krajevima grašica…), a ne na rajnski rizling, pa je otuda i rjeđe upotrebljavan naziv graševina rajnska. Da ne bude zabune, rizling rajnski (graševina rajnska) i graševina (rizling talijanski) su različite sorte.

Rizling je najcjenjenija njemačka sorta od koje se mogu napraviti potpuno suha do vrlo slatka vina. Dok u Slavoniji rizlinzi daju uglavnom suha do polusuha vina, iz toplijih krajeva primjerice iz Australije ili Kalifornije dolaze neka vrlo dobra slatka vina. Naime, rizlinzi obuhvaćaju širok spektar slatkoće (ekstrem je grožđe tretirano botristisom tj. napadnuto dobroćudnom gljivicom poznatom kao plemenita plijesan Botryitis cinerea), a mnogi rizlinzi iz hladnijih krajeva nakon vrenja su posve suhi. Inače, grožđe rizlinga se odlično opire niskim temperaturama, ponegdje čak i do -15 stupnjeva Celzijusa.

Svojstva: kao mlado vino ima lijepu svijetlo žuto-zelenkastu boju, a kod starog vina izraženiji su žuti tonovi. Bouquet je svjež i voćan ako grožđe nije napadnuto plemenitom plijesni (tada je poseban). Po okusu, graševina s dobrog položaja o dobroj godini podsjeća na svježu sočnu jabuku. Kad ima više kiseline i maligana (mogu se popeti i na 12 vol %) vrlo je pogodan za arhiviranje. Od graševine često se rade predikatna vina i pjenušci.

Chardonnay

Sorta je francuskog podrijetla, iz područja Champagne i Borgogne i često se miješa sa bijelim pinoom. Uspješno se raširila u raznim vinogradarskim područjima cijelog svijeta.

Opis: Sorta je dosta homogena, a glavne razlike između tipova odnose se na osipanje i naročito na organoleptička svojstva grožđa.

Mladi izboj: vršak raširen, zeleno-žućkast, malo obrastao dlačicama, sa vršnim listićima preklopljenim, malo dlakavim, zeleno-zlatne boje, kožica srednje čvrsta, meso sočno, slatko, odličnog okusa sa istaknutom aromom sorte.

List: srednji, okruglast, skoro cijeli, površina malo naborana, tamno zelena, vrlo slabo obrasla dlačicama.

Grozd: srednji, široko-koničan, s jednim istaknutim krilom, dosta zbijen, vrlo rijetko rastresit; bobica srednja, žuto-zlatne boje; kožica srednje čvrsta, meso sočno, slatko, odličnog okusa sa istaknutom aromom sorte.

Agrobiološka svojstva: Trs je, bujan, vegetacija kreće vrlo rano pa treba izbjegavati položaje izvrgnute kasnim proljetnim mrazevima. Mladice su bujne, internodi kratki, vegetacija uravnotežena. Uspijeva na raznim tipovima tala i raznim klimatskim uvjetima ali ne odgovara prevelika vlažnost. Vrlo je otporan na klorozu.

Uzgoj i rezidba: Prikladan je za različite uzgojne oblike kao i različite razmake sadnje osim previše uskih. Može se primijeniti kratki rez u južnim, a srednji i dugi u sjevernim krajevima. Treba za svaki kraj utvrditi optimalno opterećenje trsa rodnim pupovima.

Rodnost: Rodnost je srednja i redovita na svim uzgojnim oblicima. Sa dugim rezom mogu se postići vrlo veliki prirodi, ali uz osjetno slabiju kvalitetu.

Berba: Berbu treba vršiti vrlo rano ako se žele dobiti vina za proizvodnju pjenušca. Za određivanje točnog vremena berbe važno je kontrolirati sadržaj kiseline (ph) u vinogradu. Mehanizirana berba za Chardonnay je uspješna.

Otpornost na bolesti: Normalna, malo veća osjetljivost na Botritis na sjevernim krajevima. Vrlo je otporan na klorozu.

Svojstva: boja vina varira između blijedo-žute do svijetlo limun-žute i žute boje sijena. I bouquet varira, ali uvijek je za chardonnay tipična i prepoznatljiva izražena voćna aroma. Neki poznavaoci govore da vino podsjeća na polu zrelu jabuku, neki i na orah. Dva su tipa chardonnaya redovne berbe: puni, suhi, sa strukturom, često s dosta alkohola (čak i iznad 13 maligana), te suhi,izrazito svježi i laganiji. Ako ga se ostavi da duže zri u boci, vrhunac dostiže nakon tri, pa do šest godina. Chardonnay se od svih bijelih sorti koje se stavljaju u barrique pokazao najboljim.

Pinot bijeli

Vrlo je starog podrijetla; raširen je u Njemačkoj i Italiji. U Hrvatskoj je najrašireniji u Slavoniji.

Pinot bijeli

Opis: Sorta je dosta homogena, biotipovi se razlikuju po veličini i građi grozdova, otpornosti na botritis i na klorozu.

Mladi izboj: vršak mladice je napola otvoren, vunast, bjelkast; vršni listići su otvoreni, vunasti, bjelkasti.

List: srednji, okruglast, trodijelan, plojka naborana, tamno zelene boje.

Grozd: srednji ili malen, cilindričan, često s krilcima, zbijen; bobica okrugla srednja ili mala, srednje otporna na otkidanje; kožica mekana; meso sočno, slatko, neutralnog okusa.

Agrobiološka svojstva: Sorta je srednje bujnosti; vegetacija kreće dosta rano; mladice su duge kao i internodi. Nije prilagođen za jako vapnenasta i vlažna tla, odgovaraju više suha klima, dobri položaji i ekspozicije.

Uzgojni oblici i rezidba: Prikladan je za različite sisteme uzgoja, razmake sadnje, a bolje odgovara duga ili srednje duga rezidba. Tipična je sorta za uzgajanje uz žičanu armaturu gdje se može regulirati smještaj vegetacije i omogućiti dobro dozrijevanje grožđa i smanjiti opasnost od napada botritisa. Slobodi uzgojni oblici s visećim rodnim drvom mogu se primijeniti samo u krajevima s toplom klimom.

Rodnost: Rodnost je dobra i redovita na odgovarajućim staništima na kojima kloroza ne uzrokuje alternatirajuću rodnost.

Berba: Dozrijevanje je rano ili srednje kasno, a obično se vrši ranije ako se proizvodi vino kao osnova za pjenušava vina ali i zbog opasnosti od botritisa. Uz primjenu nekih zahvata zelene rezidbe moguća je mehanizirana berba grožđa.

Otpornosti ua bolesti: Uglavnom normalna osim prema botritisu i klorozi.

Svojstva: boja bijelog pinota redovne berbe svijetla je i žuto- zelenkasta, a tzv. predikatna vina su žuta. Miris vina je izražen, ugodan, voćan i svjež. Okus je harmoničan i elegantan, pun. Vino je s mnogo ekstrakata, a često i s dosta alkohola, ali i unatoč jačini ne bude teško. Okus dobro sazrelog bijelog pinota rado se uspoređuje s okusom svježeg kruha. Najčešće se vino redovne berbe proizvede kao suho. Vino je izvanredno već u prvoj polovici godine što slijedi berbi. Kasne berbe mogu odležeti čak i do 20 godina! Sorta je križana s rizvancem (Faber) i sa silvancem (Morio Muskat).

Pinot sivi

Sorta je francuskog podrijetla.

Pinot sivi

Opis: Sorta je dosta homogena, razlike između biotipova odnose se na veličinu grozda, intenzitet mirisa i arome.

Mladi izboj: vršak je raširen, dlakav, bjelkasto zelen; vršni listići su otvoreni, dlakavi, srebrno zeleni.

List: mali, srcolik, trodijelan, plojka naborana, valovita, tamnozelene boje.

Grozd: malen, cilindričan, zbijen s jednim krilcem; kompaktan; bobica malena, jajolika, često deformirana zbog zbijenosti grozda, odvaja se dosta lako od peteljčice; kožica sivoružičasta, tanka, obavijena obilnim maškom; meso sočno, jednostavnog neutralnog okusa.

Agrobiološka svojstva: Trs je srednje bujan, kretanje vegetacije je rano; mladica vitka sa srednje dugim internodijima. Prikladan je za različita tla ali ne podnosi previše vlažna ni vapnenasta tla. Odgovara uzgajanje u umjerenoj klimi na položajima s dobrom ekspozicijom.

Uzgojni oblik i rezidba: Prikladan je za razne sisteme uzgoja i rezidbe, ali ne prevelike ekspanzije i opterećenja. Preporučaju se uzgoji uz armaturu, dosta gusta sadnja, rezidba kratka ili duga, ali ne s velikim opterećenjem trsa. Prikladan je za slobodne oblike uzgoja uz mogućnost primijene pune mehanizacije. Rezidbu u zeleno treba izvoditi u optimalnom vremenu i prorijediti vegetaciju zbog smanjenja napada botritisa.

Rodnost: Sorta je dosta rodna, sa gustom sadnjom mogu se postići dosta veliki prirodi grožda.

Berba: Dozrijeva ranije, može se berba obaviti strojno ali treba grožđe brzo preraditi.

Otpornost na bolesti: Pinot sivi vrlo je neotporan prema botritisu, a donekle i klorozu stoga zahtjeva neke zahvate rezidbe u zeleno naročito u uvjetima vlažne klime.

Svojstva: često je s malo višom bojom od drugih bijelih vina. Ovisno o brzini prerade, odnosno o brzini odvajanja soka od bobice, može biti žutozelenkast ili žućkast s blagim rumenkastim nijansama. Miris mu je specifičan, lijep i trajan. Sivi pinot je inače jedno od ekstraktom najbogatijih bijelih vina. U okusu je krepko, puno, s dosta glicerina i s visokim stupnjem alkohola. Količina kiseline nije mu baš visoka. U primorskim krajevima pretežno ga rade suhoga, a s kontroliranim vrenjem na niskoj temperaturi postižu mu svježinu, dok njemačka odnosno austrijska i u nas štajerska škola preferira sivac s ostatkom neprevrela šećera, dakle slađi. Sivi pinot je vrhunska sorta, ali za vrhunsko vino grožđe mora biti optimalno zrelo. Dakle, ne smije se slučajno brati ranije! Suhi sivi pinot najbolje je piti dok je mlad, a predikatna vina kasnih i probirnih berbi podnijet će odležavanje i do 10 godina.

Pinot crni

Podrijetlom je iz područja Borgogne i Champagne, a raširen je dosta u Njemačkoj i u raznim vinogradarskim područjima u svijetu.

Pinot crni

Opis: Sorta nije homogena i sastoji se od dva biotipa a razlikuju se međusobno po obliku lista, po veličini i obliku grozda, po rodnosti i kakvoći proizvoda. Opis se odnosi na Pinot crni koji se uzgaja u Borgogne-i.

Mladi izboj: vršak srednje otvoren, vunast, bjelkast; vršni listići otvoreni, vunasto obrasli, zeleno-bjelkasti.

List: srednji, okruglast, trodijelan; plojka naborana, tamno zelene boje, naličje malo obraslo dlačicama.

Grozd: mali, zbijen, cilindričan, često s jednim izraženim krilom; peteljka kratka i debela; bobica srednja ili mala, dosta se lako odvaja od peteljčice; kožica crno-ljubičasta, pokrivena maškom, tanka; meso sočno, slatko, jednostavnog okusa.

Agrobiološka svojstva: Trs je srednje bujnosti, kretanje je srednje kasno; mladice su jake, internodi srednji i kratki. Prikladan za različita tla, ali ne odgovaraju previše plodna i vlažna tla; uspijeva dobro u uvjetima umjerene klime, na dobrim položajima.

Uzgojni oblik i rezidba: Prikladan je za različite sisteme uzgoja i rezidbe, ali ne odgovaraju oni prevelike ekspanzije i opterećenja. Preporučuju se uzgoji uz armaturu, dosta gusta sadnja i rezidba kratka ili umjereno duga te srednje opterećenje rodnim pupovima. Zelena rezidba zahtjeva izvjesni oprez zbog jakog razvoja zaperaka.

Rodnost: Uz relativno gustu sadnju mogu se postići zadovoljavajući prirodi grožđa.

Berba: Dozrijevanje je dosta rano. Berba se vrši ranije ako se vino koristi za proizvodnju pjenušca. Mehanizirana berba je moguća ako se osigura najkraće vrijeme od berbe do prerade. Preporuča se ipak ručna berba radi kvalitete proizvoda.

Otpornost na bolesti: Osjetljiv je na botritis, a donekle i na klorozu, pa je u uvjetima hladnije klime potrebna zelena rezidba.

Svojstva: pinot crni ima svjetlucavo rubinastu boju s ljubičastim odsjajem. Kao sorta naginje brže oksidaciji i može imati rubinastu boju sa smeđkastim tonovima, pogotovo ako su bobice grožđa napadnute plemenitom plijesni. Bouquet mu je tipičan, svojstven sorti, lijep i voćan. Gorkastom aromom na kraju podsjeća malo na bajamu. Vino bude harmonično i elegantno, s visokim ekstraktom. Ukupne kiseline su obično oko 6 g/l. U Francuskoj i u nas se crni pinot obično radi kao suho vino, a u Njemačkoj nerijetko u njemu ostave više neprovrela šećera.

Slijedeća stranica »